Depresija Forum
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.
kako se vi lijecite od depresije?

Čet Mar 06, 2008 1:34 am od majjamaca

Ja sam mlada,imam 21 godinu,fin posao,dugu vezu,drustvo,treniram,postavljam sebi ciljeve koje trudom ispunjavam,imam razloga da budem uvijek nasmijana i srecna ali nisam...Sad previse sam razdrazljiva,uvijek bih mogla zaplakat,nezadovoljna sam ne znam zasto,osjecam se prazno,neispunjeno isto ne znam razlog,puno se nerviram,sitnice me izbacuju iz takta pa potanem jako tuzna,bezvoljna,imam osjecaj …

Komentari: 4

kako pomoci kad osoba odbija pomoc

Čet Maj 08, 2008 6:11 pm od alex

Ukratko, moja devojka i ja smo u razlicitim gradovima. veza je odlicna, odlicno se slazemo. Brinem se za nju iz sledeceg razloga.
medjutim ona pritisnuta prethodnim teskim problemima, problemima vezanim za nesigurnost na poslu, za siru porodicu itd zatvorila se u sebe nece da razgovara o problemu koji je muci ne vidi resenje zna da je to lsoe medjutim misli da je jedini nacin da se vrati u …

Komentari: 1

Šta je anksioznost?

Sub Sep 01, 2007 6:45 pm od Shone

Anksioznost
Što je Anksioznost?

Ubraja se medu najcesce pshicke poremecaje. Oboljeli zive u napetom iscekivanju da ce se nesto strasno dogoditi. Crne slutnje i zebnja guse radost zivljenja. Ipak, djelotvorna pomoc postoji!


Tjeskoba

Tjeskoba i razliciti strahovi znak su anksioznih poremecaja. Strah i tjeskoba oduvijek su postojali i oni su vazan dio ljudskog postojanja. Normalni …

Komentari: 0

Šta je depresija?

Sub Sep 01, 2007 6:44 pm od Shone

Što je Depresija?

Depresija je bolest raspolozenja koja zahvaca i tijelo i misli.




Najlakse je upoznati depresiju kroz osnovne simptome:

Gotovo obvezni simptom je nedostatak zivotne radosti ili barem smanjenje uzivanja u mnogim aktivnostima u odnosu na period prije bolesti.
Osjecaj tuge ili zalosti koji nije uzrokovan nedavnim gubitkom. Bolesnik se nekada osjeca vise prazan …

Komentari: 0

Traži
 
 

Rezultati od :
 


Rechercher Napredna potraga

Mart 2024
PonUtoSreČetPetSubNed
    123
45678910
11121314151617
18192021222324
25262728293031

Kalendar Kalendar

Pristupi

Zaboravio sam šifru

Zadnje teme
» Natalie Maines Trained
Šta je anksioznost? EmptyČet Dec 19, 2013 1:34 pm od 

» Yuki Kajiura - Yuki Kajiura LIVE Vol.
Šta je anksioznost? EmptyČet Dec 19, 2013 11:31 am od 

» kako se vi lijecite od depresije?
Šta je anksioznost? EmptySre Mar 02, 2011 1:23 pm od Shorty Jecka

» Kako se osećate danas?
Šta je anksioznost? EmptyNed Jun 15, 2008 10:47 pm od Shone

» kako pomoci kad osoba odbija pomoc
Šta je anksioznost? EmptyNed Maj 11, 2008 1:01 am od Shone

» Šta Vam pomaže da se smirite?
Šta je anksioznost? EmptyPet Mar 28, 2008 1:43 am od Shone

» Anksioznost,Napadi panike,Depresija/kako se izboriti?
Šta je anksioznost? EmptyUto Jan 01, 2008 4:45 pm od Shone

» Kako izgleda jedan Vaš dan?
Šta je anksioznost? EmptySre Sep 05, 2007 1:38 pm od Shone

» Kako napreduje Vaše lečenje?
Šta je anksioznost? EmptySre Sep 05, 2007 1:33 pm od Shone


Šta je anksioznost?

Ići dole

Šta je anksioznost? Empty Šta je anksioznost?

Počalji od Shone Sub Sep 01, 2007 6:45 pm

Anksioznost
Što je Anksioznost?

Ubraja se medu najcesce pshicke poremecaje. Oboljeli zive u napetom iscekivanju da ce se nesto strasno dogoditi. Crne slutnje i zebnja guse radost zivljenja. Ipak, djelotvorna pomoc postoji!


Tjeskoba

Tjeskoba i razliciti strahovi znak su anksioznih poremecaja. Strah i tjeskoba oduvijek su postojali i oni su vazan dio ljudskog postojanja. Normalni strahovi i tjeskobe pomazu nam da izbjegnemo neugodne i opasne situacije i stoga imaju "signalnu" odnosno "alarmnu" ili pak "adaptivnu" (prilagodbenu) funkciju. Strah je uvijek vezan za neki odredjeni objekt i situaciju, a anksioznost je neodredjeni emocionalni dozivljaj. U anksioznosti je ono sto prijeti manje ocito, nejasno, pa govorimo o "lebdecem strahu". Kada strahovi i tjeskobe pocinju dominirati i upravljati necijim zivotom, kada ometaju obiteljski, drustveni i poslovni zivot, tada govorimo o anksioznim poremecajima. Psiholoski simptomi anksioznosti su pretjerana plasljivost i strepnja, osjecaj unutrasnje napetosti ili nemira, oslabljena koncentracija, razdrazljivost, pojacana osjetljivost na buku, smetnje spavanja (tesko usnivanje, cesto budjenje tijekom noci, ruzni snovi), oslabljena memorija, cesto zbog oslabljene paznje i koncentracije. Tjelesni simptomi anksioznosti su lupanje ili preskakanje srca, osjecaj nedostatka zraka ili otezanog disanja, osjecaj stegnutosti u prsima, suhoca usta, poteskoce pri gutanju, nelagoda u trbuhu, nadutost, ucestalo mokrenje, oslabljena seksualna zelja, sum u usima, osjecaj osamucenosti, trnci u nogama i rukama, drhtanje ruku. Simptomi anksioznosti pojavljuju se u skupini poremecaja koje nazivamo anksioznim poremecajima, medju koje spada i generalizirani anksiozni poremecaj, panicni poremecaj, posttraumatski stresni poremecaj i drugi. Glavno je obiljezje generaliziranog anksioznog poremecaja pretjerana anksioznost (tjeskoba) i zabrinutost (strahovanja, bojazljiva iscekivanja) koja se javljaju vecinu dana najmanje 6 mjeseci u vezi s raznim dogadjajima i aktivnostima. Osobe tesko mogu kontrolirati zabrinutost. Uz anksioznost i brigu javlja se i nemir, brzo umaranje, otezano koncentriranje, razdrazljivost, napetost u misicima, poremeceno spavanje. Intenzitet, trajanje, ucestalost anksioznosti i zabrinutosti pretjerani su obzirom na aktualnu situaciju. Odrasle osobe s ovim poremecajem cesto brinu o svakodnevnom zivotu, o odgovornostima na radnom mjestu, financijama, zdravlju obitelji, nesrecama koje se mogu dogoditi djeci. Neodredjeni strah potpuno preplavljuje oboljele i cini ih potpuno paraliziranim, bespomocnim i nesigurnim. Anksiozni poremecaji opcenito, pa tako i generalizirani anksiozni poremecaj najbolje se lijece kombinacijom medikamenata i psihoterapije. Najcesce se primjenjuju lijekovi (antidepresivi) iz skupine inhibitora ponovne pohrane serotonina (fluoksetin - Prozac, paroksetin - Seroxat, sertralin - Zoloft......) i u pocetku lijecenja benzodijazepini (Normabel, Xanax....).



Panični poremećaj

Nije potrebno isticati koliko je panicni poremecaj ozbiljna bolest i koliko moze, ne samo narusiti kvalitetu zivota i dobrog osjecanja, nego do krajnosti invalidizirati bolesnika.

"Doktore, dogodilo mi se nesto strasno. Pogodilo me iznenada, bio sam siguran da umirem. Pocelo mi je lupati srce, nisam mogao udahnuti, vruci valovi su mi prolazili kroz tijelo, oblio me znoj i sav sam se tresao. Pomislio sam, ako ne umrem sigurno cu poludjeti."

Cesto se u psihijatrijskoj ordinaciji cuje ovakva ili slicna prica. Vec ovih nekoliko recenica je dovoljno da se posumnja u bolest koju nazivamo panicni poremecaj. Psihijatar najcesce nije prvi kome se obraca bolesnik s ovakvim smetnjama. Osjecaj smrtnog straha, pracen reakcijom autonomnog zivcanog sustava (koji nije pod utjecajem nase volje) je toliko intenzivan da bolesnici odmah traze pomoc u sluzbi hitne medicine ili u svog lijecnika opce prakse. Obzirom da je srce organ koji gotovo trenutno reagira u stanju straha, bolesnici misle

kako se radi o srcanoj bolesti i zbog toga su kardiolozi cesto ukljuceni u obradu takvih bolesnika. Prijasnjih godina bolesnici su s velikim zakasnjenjem dolazili psihijatru sto se moze objasniti brojnim simptomima panicnog poremecaja koji su slicni simptomima mnogih tjelesnih bolesti. Bolesnici su lutali od lijecnika do lijecnika, svaki je trazio dodatne pretrage i nije bila

rijetkost da je bolesnik "obradjivan" godinama dok se netko nije sjetio da bi smetnje ipak mogle biti psihickog podrijetla i uputio bolesnika psihijatru. Nerijetko i sami bolesnici odugovlace s odlaskom psihijatru jer su uvjereni da je bolest u internistickom podrucju.

Danas je situacija znatno bolja, dijagnosticki kriteriji su poznati i lijecnicima nepsihijatrima te bolesnici dolaze ranije, a rana dijagnoza i terapija su od velike vaznosti za uspjeh lijecenja. Osim toga bolest je sve cesca i danas nema lijecnika koji se s njom nije susreo. Smatra se da zahvaca najmanje jednog od 75 ljudi tijekom zivota, rijetko zahvaca djecu, u zena je ucestalija, a najcesca je u mladih, odraslih osoba.

Napad dolazi iznenada, bez najave. Moze se javiti u krevetu, trgovini, radnom mjestu, ulici, posti, trznici, na mostu, u tunelu i sl.. Karakteriziran je izrazitim strahom ili nelagodom s osjecajem bliske smrti ili ludila. Simptomi

panicnog poremecaja mogu biti strah, lupanje srca, kratak dah i osjecaj gusenja, osamucenost i nestabilnost, mucnina i zelucane smetnje, toplo ili hladno strujanje po tijelu, sum u glavi, drhtavica, osjecaj nestvarnosti,

osjecaj gubitka kontrole i ludila, strah od umiranja, znojenje, osjecaj propadanja kroz tlo. Pojedini bolesnici imaju samo neke od navedenih simptoma, a pojedini sve. Jakost i trajanje simptoma takodjer se razlikuje od bolesnika do bolesnika. Panicni napad moze trajati od nekoliko minuta do iznimno jednog sata ili cak dulje. Napad mogu isprovocirati tvari koje pobudjuju sredisnji zivcani sustav, a najcesci ekscitator je kofein iz crne kave i "cola" pica. Nerijetko se javlja i nakon zlouporabe droga.

Panicni poremecaj cesto je vezan uz depresiju i alkoholizam. Iz njega se moze razviti fobija, znaci strah od mjesta ili situacija u kojima je dozivljen napad. Najcesci je strah od otvorenog prostora, tramvaja, autobusa, trznice ili reda u posti. Ponekad je dovoljno dozivjeti samo jedan napad, a da se covjek promijeni. Strah mu se "uvuce u kosti", misaoni proces je stalno

zaokupljen iscekivanjem novog napada, javlja se anticipativni strah tj. strah od straha. Prije ili kasnije javljaju se promjene u ponasanju, tj. izbjegavajuce ponasanje, sto je vec teza faza bolesti. Pocinju se izbjegavati mjesta gdje se napad dogodio ili gdje bi se mogao dogoditi, a to je najcesce ulica ili javni prijevoz. Bolesnik koliko god moze izbjegava odlaske na takva

mjesta, a ako ih ne moze izbjeci vodi sa sobom odraslu osobu, najcesce roditelje, supruznika, prijatelja,... U tezim slucajevima ni pratnja ne pomaze i bolesnik postaje zarobljenik vlastitog doma.

Nije potrebno isticati koliko je u takvim slucajevima panicni poremecaj ozbiljna bolest i koliko moze, ne samo narusiti kvalitetu zivota i dobrog osjecanja, nego do krajnosti invalidizirati bolesnika.

Nije rijetkost da razvojem bolesti napadi panike dodju u drugi plan, a depresija, fobija ili hipohondrija pocnu prevladavati klinickom slikom. Mora se priznati da unatoc ranoj dijagnozi i odgovarajucoj terapiji, 10-20% bolesnika ne reagira na lijecenje i bolest se kronificira.



Liječenje

Naveli smo da su simptomi slicni simptomima nekih drugih bolesti i zbog toga je u manje jasnim slucajevima potrebna obrada, najcesce kardioloska. Ona vise sluzi umirivanju bolesnika i uvjeravanju kako se ne radi o tjelesnoj vec o psihickoj bolesti. Lijecenje pocinje informiranjem bolesnika. Psihijatar je duzan pruziti potpunu i istinitu informaciju o prirodi bolesti i predloziti

plan lijezenja. Ovakav postupak vodi uspostavi medjusobnog povjerenja i omogucava bolesniku da prebrodi prvu fazu lijecenja u kojoj rezultati jos nisu vidljivi. Ponekad se dogodi da u toj fazi dodje i do dodatnog pogorsanja bolesti sto je posljedica nezeljenih ucinaka lijekova ili progresije bolesti koja jos nije zaustavljena. Bolesnik treba znati da nece umrijeti, ali da ga ocekuje dugotrajno lijecenje koje se sastoji u kombinaciji farmakoloske i psihoterapije.

Druga faza je laksa i za bolesnika i za psihijatra. Lijecenje pocinje davati rezultate, panicni napadi se prorjedjuju i postaju sve blazi, bolesniku se vraca optimizam i pocinje shvacati da je sve "od zivaca". Pred kraj ove faze najavljuje se bolesniku da ce uskoro moci uciniti i vlastiti napor da se vrati u svakodnevni zivot. Psihijatar mora procijeniti je li bolesnik dovoljno ojacao da se moze suociti sa situacijama i mjestima koji su vezani uz panicni

napad i koje je bolesnik do sada izbjegavao. Forsiranje obicno napravi vise stete nego koristi. Pravilo je da se ide korak po korak. To znaci da bolesnik, koji se nije usudio izlaziti iz kuce, treba u pocetku izaci samo u dvoriste, ukoliko uspije, utvrditi novo iskustvo i uskoro napraviti novi iskorak, recimo do trgovine ili kioska.

Kasnije psihijatar postavlja pred bolesnika nove i teze zahtjeve i na kraju zahtijeva da bivsi bolesnik zivi normalnim zivotom bez ikakvih samoogranicenja.

U lijecenju panicnog poremecaja lijekovi cine vaznu ulogu, ali su bolesnikova zelja za normalnim zivotom bez ogranicenja te disciplina i strpljivost od velikog znacaja za dobar zavrsetak. Bolest zahtijeva i veliko zalaganje psihijatra jer ne postoji shematski pristup, vec individualizirani, prilagodjen svakom bolesniku posebno. Ukoliko su zadovoljeni ti uvjeti, postoji velika sansa vracanja bolesnika u zadovoljavajuce stanje.

Preuzeto sa www.depresija.org
Shone
Shone
Admin
Admin

Broj poruka : 67
Godina : 41
Datum upisa : 01.09.2007

https://depresija.serbianforum.info

Nazad na vrh Ići dole

Nazad na vrh

- Similar topics

 
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu